Постови

Ta famozna.... IDEJA

Слика
Koliko puta vam je palo na pamet da krenete nešto novo da radite? Koliko puta ste razmišljali o tome da pokrenete neki biznis? Koliko puta ste pokušali da smislite nešto da zaintrigirate deu i sklonite ih od ekrana? Ja priznajem, mnogo puta do sada... I ono što mi je često nedostajalo, a toliko se čini jednostavno... to je ta famozna IDEJA... Čudesna reč od samo pet slova, a ipak tako teška, tako zakukuljena, tako nedokučiva, ponekad... Dobra IDEJA vas može vinuti u nebesa, dobra IDEJA vam može ulepšati dan, dobra IDEJA vam može učiniti dan sa decom nezaboravnim... Isto tako, nedostatak ideje može učiniti da se osećate smoreno, da imate utisak da ste upali u tunel iz kojeg se svetlost ne vidi... U jedno sam sigurna... do dobrih ideja se dolazi lako, samo je potrebno da imate inspiraciju, da radite stvari koje volite  i u koje verujete... Ukoliko želite da sredite dvorište, na primer... Sedite, razmislite, šta volite, šta vas čini srećnima... ukoliko nađete bar jedn...
Odrasla sam u nekom srećnijem vremenu... Vremenu kad smo po ceo dan mogli da se igramo na ulici, na nekom polju ili školskom dvorištu, a da naši roditelji rade i završavaju svoje obaveze bez strepnje da će se pojaviti manijak, koji će pokušati da nam naudi. Danas su stvari drastično drugačije. Šta se promenilo u svesti ljudi? Šta se to desilo, pa su oni koji su nekad bili oslonac, neko kome bismo se kad nešto "zaškripi" obraćali za pomoć, danas postali potencijalna opasnost? Ne generalizujem stvari, ali danas više ne možeš skoro nikom verovati...  U sebi pronalazim tog uplašenog roditelja. Mnogi govore o prezaštićavanju dece, ali to je zapravo veoma opravdano ponašanje, ako uzmemo  u obzir šta se svakodnevno dešava.  Današnji roditelji zabranjuju deci mnoge stvari koje su oni  u njihovom uzrastu radili. Ili ih puštamo, ali gleadamo da nam uvek budu tu, da nam uvek budu "na oku". Ali to i ne čudi. Svakog dana čujem neku strahotu... Jeza me hvata od sa...

Pitam se...

Nemaština, besposlenost, lenjost... samo neki su od razloga koji navode ljude da se bave lopovlukom, krađama i obmanama.  I sama sam više puta bila na meti nekih "organizacija" za pomoć detetu obolelom od raka, ili za neku operaciju i tome slično. Nekad se čovek sažali, razmišljaš možda će ipak značiti neki dinar da se da... Međutim, u najvećem broju slučajeva to budu laži i prevare.  Svašta se ljudi dosete, varaju građane na razne načine, ali vrhunac svega je kad čujete da se neko igra zdravljem i životom drugih ljudi. Ranjive grupe, najčešće ljudi oboleli od teških bolesti, postali su meta raznih nadrilekara koji svoje "znanje" i usluge nude potpuno slobodno, bez imalo griže savesti, ali za ozbiljne pare.  Vajda misle da će se uz pomoć novca nekad i negde "oprati" od greha koji su počinili.  Igrice koje oni igraju su opasne, dovode ljude u zabludu, obmanjuju ih svojim pričama i navodnim dokazima o izlečenju ljudi koji su koristili nji...

Nasilnik jednom, nasilnik zauvek

Nasilje, nasilje, nasilje... Svakog dana ova reč odjekne sa naših malih ekrana ili radio uređaja. Nasilje kao loš oblik ponašanja pojedinaca ili grupa je prisutno u našoj svakodnevici...  To nije ništa novo, ono je prisutno od davnina.. Od robovlasničkog društva do danas... Međutim, ne razmem i nikad neću moći da shvatim kako neko može da nanese teške telesne povrede malom detetu i da posle godinu, dve zatvora bude pušten da se slobodno šteta ulicama? Kako neko ko je više puta osuđen za nasilje u porodici posle kratkog vremenskog perioda ponovo bude pušten iz zatvora bez ikakvog nadzora?! U ludnicu bih ja njega smestila i to na dvadeset godina pa nek se bije tamo sa zidovima. Maltretirao, pretukao ženu dok je bila trudna, malteretirao i pretukao decu... Osuđen na par godina robije. Robija od jedno 30 godina po mom proračunu. I to sa obavezom psihičkog lečenja. Jer ovakvi ljudi su bolesni i dok se društvo tako ne pozabavi njima dešavaće se najstrašniji scenariji,...